Stranica: 208, meki uvez (s klapnama) Dimenzije: 150x 215 mm Godina izdanja: 2020. Izdavač: Omega lan Biblioteka Gorki život ISBN: 978-953-7764-20-3   Ovo je priča o Branku Markanu, zarobljenog od loših ljudi sustava uz nemogućnost ili nevoljkost sustava da ga spasi od kriminalaca koji su na vlasti. Pisac je izvrstan poznavatelj hrvatskog pravnog sustava, njegovih mana i prednosti.   Priča o Branku Markanu, ‘’osječkom robu’’ i njegovu odvjetniku Dinku Matijaševiću, autoru knjige koju držite u rukama, 12. prosinca 2003. našla se na stranicama The New York Timesa. Ugledni novinar tog lista, Nicholas Wood, na četvrtoj je stranici A sekcije najutjecajnijeg američkog i svjetskog dnevnika, s više od 1000 riječi iznio sukus zastrašujuće priče o ropstvu u 21. stoljeću usred Europe, u Hrvatskoj, u njenom četvrtom po veličini gradu, Osijeku. Sada, ta strašna priča izlazi na vidjelo u uzbudljivoj interpretaciji osobe koja – sada kad Branka Markana više nema – apsolutno najbolje zna sve detalje tog horora, ili ako vam je draže, političkog trilera. Markanov odvjetnik Dinko Matijašević, koji je zastupao ‘’osječkog roba’’ kada su od njega, kao da je okužen, svi bježali, iznosi niz dramatičnih i do sada nepoznatih detalja o pravnoj bitci koju je vodio i na kraju dobio. Ali priča je to i o borbi Davida i Golijata, krhkog, ranjivog pojedinca koji se našao u kliještima nemilosrdnog sustava, ali koji je na kraju ipak pobijeđen zaslugom autora ove knjige.    – Drago Hedl “…Matijaševićeva knjiga osvaja jednostavnošću i jakim emocionalnim angažmanom, pri čemu je spisateljskom provedbom u skladu s uzusima obrade teme i strukturacije teksta kakva se očekuje od proze pisane u žanru književne publicistike i dokumentaristike. Uz izvrsno poznavanje građe koja se nalazi u podlozi knjige, Matijašević nudi i književno relevantan aspekt ispovijesti iz prve ruke. Riječ je o izvornom straživanju “slučaja” koji se beletrizira samo toliko koliko je potrebno da bi se zastrašujuća bešćutnost u zlorabljenju i ugnjetavanju ljudskoga bića približila čitateljima.”    – dr.sc. Sibila Petlevski